Terorski napad prije 41 godine: Autobombe je ubacio Beč u ponor!

Terorski napad prije 41 godine: Autobombe je ubacio Beč u ponor!

Wien, Österreich - 20. lipnja 2025. godine tragični događaj u povijesti Beča označava 41. obljetnicu: bomba automobila eksplodirala je na parkiralištu turskog veleposlanstva. Napad, koji se dogodio u 8:43 ujutro, koštao je život diplomata i ozbiljno ozlijedio nekoliko drugih ljudi, uključujući inspektora policijske grupe. Bomba se detonirala kada su mnogi prolaznici bili na putu za posao, što je samo pojačalo kaos i uništenje u tom području. Prema meinbezirk.at, prilog Erdogan özen je bio provedeni iz Excl-a.

Eksplozija je vozilo bacala gotovo pet metara i pustila krov da razbacuje krov na pod. Još šest osoba ozbiljno je ozlijeđeno, uključujući 60-godišnjeg inspektora policijske grupe, od kojih je polovica izgorjela. Dijelovi olupine bombe poletjeli su do 30 metara, a slomljene su brojne prozore na tom području.

Pozadina napada

"Armenska revolucionarna vojska" (ARA) priznala je ovom strašnom napadu. Ova organizacija, koja je stvorena 1970 -ih, bila je suparnica "armenske tajne vojske za oslobađanje Armenije" (Asala), koja je bila aktivna u istom razdoblju i počinila brojne druge napade na turske diplomate u Europi. Asala je postojala od 1975. godine i imala je za cilj uvjeriti Tursku da prepozna armenski genocid 1915. godine i da povrati armensku domovinu. Ova okrutna priča sadrži preko 40 smrtonosnih napada u kojima je, prema turskoj ambasadi u Beču, ubijeno ukupno 77 ljudi, uključujući 58 turskih građana i 31 diplomata.

ARA je počinio nekoliko napada na turske destinacije do sredine 1880 -ih. Jedan od najpoznatijih napada je ubojstvo pristupa veleposlaniku u Beču 1975. godine, kao i drugim neredima 1984. godine. Napad iz 1982. godine, koji se danas pamti, također se zaustavio u Anali sramote. U kontekstu počinitelja treba spomenuti da nisu identificirani do danas.

Aftermath

Posljednjih godina turska ambasada u Beču organizirala je ceremonije u spomen na žrtve tih nasilnih sukoba. Takva sjećanja nisu važna samo za poštovanje korištenja prošlosti, već i za komunikaciju između dotičnih kultura. Ara i Asala, kao što su različiti kao što su njihovi motivi, ostavili su nasljeđe boli i tuge.

Napad iz 1982. nije samo dio tragične povijesti turske diplomacije, već i simbol tragedije koju su mnoge armenske obitelji doživjele tijekom genocida. U kontekstu međunarodne politike, pitanje prepoznavanja i rana uzrokovanih genocidom ostaje relevantno. Borba za pamćenje i odštetu daleko je od kraja. Vrijedno je razmišljati o tome što bi ti događaji mogli značiti za budućnost i danas, 41 godinu kasnije.

Ara i Asala još uvijek su dio rasprave o nacionalnom identitetu i etničkim sukobima. Izazovi koji proizlaze iz tako okrutnih djela utječu na sve nas i traže da aktivno promoviramo dijalog i pomirenje.